Izložba - Manuele Majić " I Bog stvori ženu "
Izložba - Manuele Majić " I Bog stvori ženu "
u četvrtak, 4.prosinca 2014. u 19.00 sati u galeriji" Montenegrina"
Zagreb, Trnjanska cesta 35
Izožba :Manuela Majić " I Bog stvori ženu "
Recezent: Stanko Špoljarić
Gošća: Ivana Lužanić svojim plesom uvesti će Vas u mistiku i čari orijenta
M A N U E L A M A J I Ć
I BOG STVORI ŽENU
Prikaz ženskog akta sama je sublimacija ljepote. Motiv koji i u realističnosti bilo slikarske ili kiparske izvedbe nosi notu nedokučivosti, nadilaženja puke tjelesnosti u uznašanju ka stanjima senzualnih uzbuđenja. I onih tanahnih,jedva primjetljivih i eruptivnosti strasti. Konačno tema je to privlačna od predpovijesti do danas, i konstantni je pripjev ljepoti, upravo njen sinonim.
Manuela Majić svojim slikarskim opusom podržava temperaturu erotskog ozračja s finesama svoje likovne rukopisnosti,dajući početno izobilju ponude skladne čedne čujnosti mjeru svoje emotivnosti. Intrigantan je odnos žene prema temi razotkrivanja žene. U tom dijalogu Manuela se ne prikriva anonimnošću, otvorena je i iskrena na banketu ljepote, težeći u oblikovanju dostojanstvenoj dotjeranosti figura, spajući stvarno i metaforično. Smješta ih u prostore imaginarnih ladanja, podižući maštovitošću njihovu opisnost ekspresivnošću izraza, ali ne dokidajući slikarskim/crtačkim nervom suptilnost meditativnog. Manuela odabranu licencu za slikanje akta koristi u tri smjera, kroz isticanje obrisne linije likova pretežno koncipiranih plošnošću forme,zatim sklonošću ka skulpturalnoj voluminoznosti, te uprizorenjima složenijeg scenarija sa zbivanjima blage lascivnosti sadržaja nekog adrenalinskog bioritma, s mnoštvom figura u rebusnosti kompozicijske zgusnutosti.
Manuela izbjegava spretnu i zahvalnu formulu manire načina te dimenziju anatomskog i njenu preobrazbu gradi svojim kotama, od osnovne postave do klimaksa tjelesnog luka. Realističnom možda nije potrebna asocijativnost spram širine sadržajne slobode no Manuela činjeničnom pridodaje čežnju, onu unutrašnju viziju i nemirni vrtlog ideala. Ženski aktovi i krhki i stameni nositelji su ugođaja, zavodljivi putenom vanjštinom, zagonetni u svom zanosu ili isčekivanju. Manuela neposrednošću izraza, ali i slikarskom disciplinom u varijacijama na temu mijenja stavove,poze i akcente likova, s poveznicom kroz pulsiranje slikarskih tvorbi, jeke njezinog temperamenta. Zbilju scena Manuela je osvojila vještinom, svakodnevnim otkrivanjem tajni slikarskog zanata, davši začetku klasičnih formi slikarski vitalitet, otvorivši prozor i prostor bujanju i rafiniranosti ljepote. Zanimljiva je to igra, bliska osobi kreativnog bogatstva i različitih interesa, utkana u spiralu tumačenja Manueline gradacije doživljaja akta. A u nju su se sa snažnom signaturom ženstvenog primakli i redci provokativnosti, koji slikarski intimno jezgru erotske gravitacije pomiću od grebena do uredne gredice. Vjerojatno u Manuelinom pristupu postoji i skica racionalnog, no daljnji putokazi ovise o predanju, o impulsima trenutka ali i sanjanju tijeka linija,o kromatskim uzdasima zaustavljenim u tonovima inkarnata. S tenzijom sugeriranja taktilnog, površina obogaćenih svjetlom u događanju ozarene radosti.
U svakom slučaju Manuela Majić hrabro je otvorila svoju Pandorinu kutiju atraktivnog, ali i opasnog motiva, potvrdivši slikarskom dojmljivošću svoj nesumljivi talenat.
Stanko Špoljarić